Zbogom, draga Blackie: Putovanje kroz gubitak i ljubav prema našim životinjskim suputnicima

Kad pričam o svojim šumskim prijateljima, često ljudi pomisle da pretjerujem. Govorim o njima s toliko ljubavi i poštovanja, kao da su članovi moje obitelji. I uistinu jesu. Zadnjih nekoliko dana, moje srce je slomljeno. Ostala sam bez vjeverice Blackie, koja nije bila samo jedna od najstarijih naših šumskih vjeveričjih prijatelja, već je bila dio mene, dio mog svijeta koji je značio mnogo više od riječi mogu opisati.

Blackie je bila posebna. Njena prisutnost je donosila radost i toplinu u moj život na način na koji samo najdraža stvorenja mogu. Njeno odsustvo ostavilo je ogromnu prazninu, duboki osjećaj gubitka i tuge koji je teško staviti u riječi. No, kroz suze i bol, počela sam razmišljati o povezanosti čovjeka i životinja, o toj nevidljivoj niti koja nas veže, o ljubavi koju nam mogu pružiti, i koliko nas njihov odlazak može duboko pogoditi.

Ponekad se pitamo zašto toliko boli kad izgubimo naše životinjske prijatelje. Možda zato što u tišini njihove prisutnosti, u nevinosti njihovih pogleda, nalazimo nešto što je rijetko u ljudskom svijetu – bezuvjetnu ljubav i prihvaćanje. Oni ne poznaju laž, ne sudjenuju, jednostavno su tu za nas, uvijek. I možda upravo zato što životinje ne doživljavaju odnose na isti način kao mi ljudi, njihovi osjećaji i emocionalna povezanost nisu ništa manje vrijedni. Oni nas uče važnosti trenutka, važnosti biti prisutan, važnosti ljubavi.

Kako se nositi s tom boli? Naučila sam da zdravo žalovanje znači dozvoliti si osjećati. Dozvoliti si plakati, biti ljut, osjećati prazninu. Ali također i sjećati se, dijeliti priče, smijati se uspomenama. To znači prihvatiti da gubitak boli jer je ljubav bila stvarna, jer je veza bila značajna. Znači naučiti nositi se s gubitkom, ne zaboravljajući, već integrirajući tu ljubav i uspomene u tko smo sada, dopuštajući da nas to oblikuje, ali ne definira.

Prihvaćanje gubitka i nastavak dalje ne znači zaboraviti. Znači imati otvoreno srce za nove mogućnosti pomaganja drugim životinjama, nove veze, novo dijeljenje ljubavi. Blackie me naučila mnogo o životu, o ljubavi, o gubitku. Njena prisutnost će uvijek biti dio mene, kao što će i sjećanje na nju uvijek biti tu, podsjećajući me na ljepotu dijeljenja života s ovim nevjerojatnim stvorenjima.

Bez obzira na bol, zahvalna sam na svakom trenutku provedenom s Blackie. Zahvalna sam na ljubavi koju smo dijelili, na radosti koju je donosila u moj život. Njena priča, naša priča, podsjeća me da, unatoč gubitku, ljubav koju dijelimo s našim životinjskim prijateljima ostaje, osvjetljavajući put kroz tugu prema novim danima ispunjenim sjećanjima, ljubavlju i zahvalnošću.

Hvala ti, Blackie.