Zašto meso nije zdravo 2. dio: Zdravstveni i etički aspekti

U današnje vrijeme, kada smo sve više svjesni utjecaja prehrane na naše zdravlje i okoliš, tema konzumacije mesa postaje sve relevantnija. U ovom članku bavimo se detaljnim istraživanjem o tome zašto meso može biti štetno za naše zdravlje, analizirajući utjecaj aditiva, hormona i antibiotika u mesu, kao i emocionalno stanje životinja prije klanja. Cilj je pružiti uvid u složene posljedice koje konzumacija mesa može imati na naš organizam i psihičko stanje.

Aditivi, hormoni i antibiotici u mesu: čim se životinja zakolje bjelančevine u njezinom tijelu se zgrušavaju, oslobađaju se samouništavajući enzimi i stvaraju supstance zvane ptomaini, zbog čega se meso i riba brzo raspadaju i trule te dobivaju bolesnu zeleno-sivu boju. Mesna industrija da bi skrila tu promjenu u boji dodaje razne aditive mesu (poput nitrita, nitrata i drugih konzervativa) odmah nakon klanja. Mnoga istraživanja pokazuju da upravo ti aditivi mogu izazvati rak.

Rollo Russel, u svom članku Notes on the Caustion of Cancer (Bilješke o uzrocima raka) kaže: „Istraživao sam 25 naroda koji pretežno jedu jela s mesom, od kojih njih 19 ima visoki stupanj pojave raka, i samo jedan koji ima niski stupanj pojave raka. Od 35 naroda koji jedu malo ili nimalo mesa, nijedan od njih nema visok stupanj pojave raka.“

Američka nacionalna akademija znanosti (American National Academy of Sciences) još je 1983. godine dala izjavu: „Ljudi bi možda mogli spriječiti najčešće slučajeve raka primjenom prehrane s manje masnog mesa, a s više povrća i žitarica.“

Cijelu situaciju pogoršava i masivno dodavanje raznih kemikalija (kao npr. ostaci naftnih derivata) u stočnu hranu te tretiranje životinja antibioticima i hormonima (radi bržeg rasta i tovljenja, poboljšanja boje mesa i sl.). Svi ti otrovi, kemikalije, pesticidi, antibiotici i hormoni koje životinje pojedu ili su njima tretirane, ostaju u njihovom mesu i krvi. I to ljudi unose u svoj organizam kada pojedu meso.

Emocionalno stanje životinja u trenutku klanja: Emocije poput straha i užasa, kako kod ljudi, tako i kod životinja uzrokuju velike biokemijske (hormonalne) promjene u krvi uslijed stresa i užasa koji doživljavaju pri klanju. Sav taj strah i sva ta patnja nakraju završe u čovjeku koji pojede meso. Većina životinja živi u tuzi, strahu i patnji u strašnim uvjetima. Novorođena mladunčad se odmah odvaja od majki. Životinje uzgojene za hranu tretiraju se gore nego stvari, na vrlo okrutan način, u užasnim životnim uvjetima – bez dovoljno prostora, bez zdrave hrane, često puta bez svjetlosti. Sva ta patnja pohranjena je o obliku biokemijskih procesa koje ostaju u mesu nakon životinjine smrti. Sva ta energija straha, tuge, očaja i užasa prenosi se na čovjeka. Nije ni čudo da u današnje vrijeme sve više ljudi puca, dobiva napade panike i zapada u teške depresije. Definitivno je prehrana jedan od okidača za to.

Rak debelog crijeva: rizik od pojave raka debelog crijeva vrlo je visok u ljudi koji jedu crveno meso, navodi znanstveni časopis International Journal of Cancer na temelju rezultata iz učinjene meta analize. Dok švedski znanstvenici s Karolinškog sveučilišta u Stockholmu tvrde: „Mnoga dosadašnja epidemiološka ispitivanja potvrdila su povezanost česte uporabe crvenog mesa i mesnih prerađevina s nastankom kolorektalnog karcinoma...“

Što je i logično, jer meso sadrži visoko toksične stvari odgovorne za veliki broj bolesti. Kako navode Prijatelji životinja: „Prema Američkom društvu za borbu protiv raka, gotovo 35% od 900.000 slučajeva novooboljelih od raka svake godine u SAD-u može se spriječiti pridržavanjem ispravnih prehrambenih preporuka....

...Treba napomenuti da iako je mokraćna kiselina sadržana u ribi, puretini i piletini manja od one u crvenom mesu i, prema tome, ne toliko toksična za bubrege i tjelesna tkiva, stupanj oštećenja krvnih žila i probavnog sustava nastalih zbog konzumacije ovih koaguliranih bjelančevina nije ništa manji od onih nastalih zbog konzumacije crvenog mesa.“

Istraživanja Svjetskog fonda za istraživanje raka i Vijeća za medicinske aspekte hrane i prehrambene politike Ujedinjenoga Kraljevstva zaključuju da se biljnom prehranom i redovnom tjelovježbom mogu godišnje spriječiti četiri milijuna slučaja raka diljem svijeta.

Bolesti srca i kolesterol: Uz duhan i alkohol jedenje mesa je najveći uzročnik smrtnosti u Europi, Sad-u, Australiji i drugim razvijenim zemljama. Meso je bogato masnoćama i kolesterolom koji začepljuju vene, usporavaju protok krvi i štete organizmu. Višak kolesterola se akumulira na unutarnjim stijenkama arterija smanjujući tok krvi prema srcu što dovodi do hipertenzije (povišenog krvnog tlaka) i bolesti srca. A upravo bolesti srca, su jedan od najčešćih uzroka smrti.

Istraživanja Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) govore o tome kako ljudi koji se hrane mesom unose 3x više masnoća nego im je potrebno.

Prijatelji životinja navode: „Američki nacionalni institut za zdravstvo, u studiji u kojoj je sudjelovalo 50.000 vegetarijanaca, otkrio je kako vegetarijanci žive dulje i imaju zapanjujuće manji postotak učestalosti srčanih bolesti i značajno manji postotak raka od onih koji jedu meso. Službeni časopis Američke udruge liječnika, JAMA, izvijestio je kako vegetarijanska prehrana može spriječiti 90-97% srčanih bolesti.“

Zaraze i trovanja mesom: većina trovanja hranom povezana je sa jedenjem mesa – trihinela, salmonela, kravlje ludilo, E.coli itd. Prijatelji životinja navode: „Istraživanja su pokazala kako svi koji konzumiraju meso visok postotak parazita koji se nalaze u crijevima. Ovo ne iznenađuje ako se zna da je mrtvo meso (leš) omiljena meta mikroorganizama svih vrsta. Studija iz 1996., koju je izradilo Ministarstvo poljoprivrede SAD-a (USDA), pokazala je kako je 80% mljevene govedine kontaminirano mikrobima koji izazivaju bolesti...

... Bacili i paraziti pronađeni u mesu slabe imunološki sustav i izvor su brojnih bolesti.“

Zaključak

S obzirom na sve navedene činjenice, jasno je da konzumacija mesa nosi brojne rizike, ne samo za ljudsko zdravlje, već i za dobrobit životinja i okoliš. Anatomski, ljudski probavni sustav nije prilagođen obradi mesa kao primarnog izvora hrane. Dodatno, kemijske tvari poput aditiva, hormona i antibiotika u mesu, kao i patnja životinja pri klanju, dodatno potenciraju zdravstvene rizike. Prema brojnim istraživanjima, biljna prehrana se pokazala kao zdravija alternativa, s manjim rizikom od razvoja kroničnih bolesti i pozitivnim učinkom na opće zdravstveno stanje. Na kraju, svjesnost o izboru hrane koju konzumiramo ne utječe samo na naše osobno zdravlje, već i na etičke, ekološke i socijalne aspekte globalne zajednice.