Samsara

Spavala sam kao kamen, kristal i mineral.

Sanjala sam kao cvijet na mirisnim poljanama

i kao drvo u šumi predaka.

Probudila sam se kao plaho lane u zemlji opasnosti,

da bih zaspala i ponovno se probudila kao hrabra lavica koja gospodari džunglom.

Bila sam otac i majka,

sestra i brat,

ljubavnik i ljubavnica.

Sa zahvalnošću sam jela tuđe ostatke

i sa suosjećanjem dijelila hranu.

Patila sam u samoći i veselila se u društvu.

Plesala sam na svim kontinentima,

ulazeći u krugove boli i užitka, sreće i nesreće

i izlazeći iz njih.

Umirala sam tužna i rađala se s nadom.

Živjela ponosno i ponizno,

uspješno i palo,

siromašno i bogato.

Skrivala sam se od tuđih pogleda i bila slavna.

Dizala sam se i padala,

umirala i rađala.

Ubijala sam kao ratnica,

bila spaljivana kao vještica.

Iscjeljivala kao šamanka,

čitala tuđe sudbine kao proročica,

savjetovala vladare kao svećenica.

Molila se kao vjernica,

istraživala kao znanstvenica.

Proučavala kretanje zvijezda kao astrologinja.

Voljela sam svim čulima kao žena,

udisala život punim plućima.

Živjela u celibatu i rado se odricala svjetovnih stvari.

Bila sam i svetica i grešnica.

Voljela sam i mrzila,

osuđivala i suosjećala.

Pretapala se sa zemljom, vodom, vatrom, zrakom i eterom.

Ostaci mojih tijela rasuti su po cijelom Svemiru,

a sjećanja na mene žive u srcima voljenih.

Bezbroj puta sam prelazila duginim mostom,

lebdjela među oblacima i uzdizala se do

mjesta iza ruba zvijezda,

do vrha Kreacije gdje se nalazi Ona koja je rodila čitav Svemir.

Svirala sam harfu s anđelima,

plesala s apsarama,

pjevala uz glazbu ghandarva.

Dosegla sam zvijezde i sazviježđa,

da bi se s Mjeseca spuštala natrag na Zemlju.

Učila sam ponovno i ponovno,

imala glupe i pametne ideje.

Bila sam brzopleta i strpljiva,

mudra i površna.

Zazivala sam imena oca i majke,

predaka i anđela,

bogova i boginja.

Imala sam bezbrojna imena,

igrala bezbrojne uloge,

sve dok nisam pronašla Tebe.

Tebe koji prožimaš moje tijelo i um.

Tebe koji stanuješ u mojem srcu.

Tebe koji se smiješiš kroz nevine dječje poglede.

Tebe koji dijeliš milost kroz suosjećajne ruke.

Tebe koji prožimaš Nebo i Zemlju i živiš na mjestu izvan i iznad svih drugih mjesta.

Tvoj pogled osjećam kroz sunčeve zrake.

Tvoj šapat čujem u valovima mora.

Tvoj dodir osjećam u planinskom lahoru.

Tvoj miris osjećam u pokošenoj travi.

Tvoj okus osjećam u blaženstvu tišine.

Bez početka i bez kraja,

uvijek u Sada,

na mjesto potpune slobode,

u područje nezamislivog,

moja duša došla je k Tebi.

I dok budna sanjam,

nema razlike između Tebe i mene,

Svemir se kreće u meni.

Različitost i jedinstvo imaju iste vrijednosti

u beskrajnom blaženstvu bivstvovanja.

~ Conny Petö Đeneš ~

Iz Knjige „Kolo života i smrti“