Jednog se dana na čahuri pojavio maleni otvor. Čovjek je satima sjedio sa strane i gledao kako se leptir muči, ne bi li kroz taj maleni otvor izvukao svoje slabašno tijelo. Najednom je stao i činilo se kako dalje ne može.
Željevši mu pomoći, čovjek je uzeo škare i njima razrezao čahuru, a leptir je iz nje sa lakoćom izašao, krhkoga tijela i smežuranih krila. Čovjek ga je nastavio promatrati, očekujući da se krila svakoga trena otvore, povećaju i rašire, kako bi ojačala i podržala njegovo tjelešce u prvome letu.
Ništa se, međutim, nije dogodilo!
Umjesto očekivanoga, leptir je čitav svoj kratki život proveo puzeći slabašnim tijelom i sa nerazvijenim krilima, nikada nije poletio!
Usprkos svojim dobrim namjerama i ljubavi, čovjek nije razumio kroz kakve je poteškoće leptir trebao proći dok je izlazio iz čahure, a te je poteškoće osmislila Majka Priroda, kako bi krv imala vremena proteći u krila omogućivši sitnome stvorenju da poleti.
Teškoće su nam ponekad potrebne. Kad bi nas Priroda oslobodila svih prepreka, ne bismo se razvili, niti bismo ikad postali onoliko snažni koliko možemo biti.
"Nikad ne bismo mogli letjeti".
Tražio sam snagu, a život mi je dao poteškoće koje su me osnažile.
Tražio sam mudrost, a život mi je dao probleme koje je trebalo riješiti.
Tražio sam bogatstvo, a život mi je dao um i tijelo da mogu raditi.
Tražio sam hrabrost , a život mi je dao prepreke koje je trebalo svladati.
Tražio sam ljubav, a život mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.
Tražio sam usluge, a život mi je dao prilike.
Nisam dobio ništa od onoga što sam tražio, ali sam dobio sve što mi je trebalo.
U životu nam se ponekad događaju stvari, situacije i okolnosti koje nam nisu drage, već su teške. Nikad ih sami sebi nikad ne bismo poželjeli, ali nakon nekog vremena ipak shvatimo kako smo kroz njih narasli i osnažili se, jer je prolazak kroz njih ustvari, ma koliko bolan bio, imao neku svrhu.
U dubini svake borbe krije se blagoslov prerušen u lekciju, priča koju često zanemarujemo dok se ne suočimo s njezinim posljedicama. Priča o leptiru i čovjeku koji je želio olakšati njegov put predstavlja metaforu koja odzvanja kroz sve pore naših života. Ovaj čin, iako vođen dobrim namjerama, u konačnici je onemogućio leptiru da ostvari svoj puni potencijal. Možda je ovo najvažnija lekcija koju trebamo naučiti: da prava snaga leži ne u izbjegavanju borbe, već u njezinom prihvaćanju.
Kako često gledamo na vlastite živote kroz isti objektiv, žudeći za olakšanjem, ne shvaćajući da su upravo te teškoće koje nas tjeraju da rastemo, da razvijemo krila dovoljno jaka da nas ponesu? Svaki izazov, svaka bol, svaka prepreka nije ništa više od čahure koja nas zadržava, čeka da iz nje izrastemo, snažniji i mudriji.
Kada čovjek u priči intervenira, on čini ono što mnogi od nas često čine - pokušava ukloniti prepreku ne shvaćajući da je ta prepreka ključna za rast i razvoj. U našim životima, prepreke mogu biti različite: emocionalne barijere, fizički izazovi, mentalne blokade. No, umjesto da ih pokušavamo zaobići, trebamo ih prihvatiti i razumjeti njihovu svrhu.
Ova priča nas uči da vrijednost nije samo u cilju, već i u putovanju. Svaki korak koji poduzimamo, svaka prepreka koju savladamo, svaka bol koju osjetimo, dio je našeg procesa transformacije. Kao što leptir mora proći kroz napor izlaska iz čahure kako bi razvio svoje krila, tako i mi moramo proći kroz vlastite borbe kako bismo razvili snagu, mudrost, i hrabrost koja nam je potrebna za let.
Život nam možda neće uvijek dati ono što želimo, ali nam uvijek daje ono što nam je potrebno. Kao što je autor priče lijepo izrazio, naše želje često su površne, dok su naše stvarne potrebe duboko ukorijenjene u našem iskustvu i našem rastu. Kroz borbe učimo cijeniti ljubav, kroz izazove pronalazimo hrabrost, a kroz gubitke shvaćamo vrijednost zahvalnosti.
Zato, umjesto da žalimo za izgubljenim prilikama ili se bojimo budućih borbi, trebamo zagrliti svaku priliku za rast. Trebamo biti zahvalni za čahure u našim životima, jer unutar njih leži potencijal za preobrazbu, snaga koja nas čeka da je otkrijemo. I zapamtimo, pravi let počinje tek kada prihvatimo borbu koja nas vodi do naših krila.
Foto: DAL E
Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, iscjeliteljica i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija
Created with <3 © Harmonija - Conny Petö Đeneš 2006.-2024.