Ples dvaju vukova: Sukob i ravnoteža unutar nas

Živimo u dualnom svijetu, sve ima svoju suprotnu stranu: dan i noć, ljeto i zima, toplo i hladno, dobro i loše, bijelo i crno, jin i jang itd.

Ne vjerujem da postoje dobri i loši ljudi, samo dobro i loše ponašanje. A naše ponašanje ovisi o mnogim okolnostima i odlukama koje smo donijeli. Na naše odluke utječu naše misli i emocije uzrokovane životnim iskustvima.

Postoji priča o dva vuka koja ilustrira našu unutarnju bitku između dobra i zla.

To je sukob između naše tamnije strane i naše svjetlije i plemenitije strane. Ta dvojnost između dobra i zla, ljubavi i mržnje, radosti i ponosa, krivnje i poniznosti, sebičnosti i velikodušnosti, grubosti i dobrote, definira veliki dio onoga što jesmo.

Stari Cherokee objašnjava svom unuku da se svaki dan u srcu i umu svake osobe odvija strašna bitka između dva vuka.

Ove dvije životinje simboliziraju dvije suprotstavljene sile. Jedno je zlo, to je strah, ljutnja, zavist, pohlepa, oholost, pa čak i tuga. To je osjećaj manje vrijednosti i povrijeđeni ego. Druga sila je ljubav, suosjećanje, dobrota, radost, nada, spokoj, mir srca, poniznost i zahvalnost.

Kada je mladi Cherokee pitao djeda koji će vuk pobijediti u toj bitci, u većini verzija on odgovara: "Onaj kojeg odlučiš hraniti".

No, ja vam želim predstaviti drugačiju verziju, gdje stari Cherokee govori svom unuku da obojica zapravo moraju pobijediti. Sada se možda pitate zašto?

Jer, ova bitka nije stvar snage, nego ravnoteže. Moramo nahraniti dva vuka jer su nam potrebna oba. Naša priroda je dualna. Ne možemo promijeniti svoju prirodu. Nije dobro za naš osobni i duhovni rast negirati loše, jer je to dio dualnosti koja postoji unutar naše osobnosti. Moramo transcendirati i težiti pozitivnom, ali umjesto da negiramo svoju sjenku, moramo je iscijeliti. Oba naša vuka moramo uputiti na pravi put…

Naši su životi ponekad sretni, a ponekad tužni. Postoje trenuci kada volimo i kada mrzimo. Kada doživljavamo spokoj i kada doživljavamo gubitak i bol. Ne možemo kontrolirati život. Život je nepredvidiv i svi mi doživljavamo dobra i loša razdoblja. Naš duhovni rast nije hranjenje jednog vuka i izgladnjivanje drugog. Mi, ljudi, sazdani smo od dualnosti – jina i janga. Svoju sjenku ne smijemo odbaciti niti je sakriti, ali je moramo uzeti u obzir, učiniti vidljivom i iscijeliti kako bismo živjeli u ravnoteži. Prema švicarskom psihologu Carlu Gustavu Jungu, naša sjenka je skrivena strana svake ljudske psihe. Sastoji se od skrivenih aspekata osobnosti pojedinca koji se smatraju "neprihvatljivima" i koji su spremljeni u skrivenim dijelovima našeg uma. Sjenku čine sram, krivnja, strah, mržnja i sve rane i povrede koje smo doživjeli.

Svako od nas nosi u sebi potencijal da bude Majka Tereza ili Hitler (karikiram krajnosti). Stoga je od presudne važnosti osvijestiti i iscijeliti svoju sjenku. Prihvatiti našeg “zlog” vuka i voditi ga u Svjetlost. Jer, hranimo li samo dobrog vuka, zao vuk će se sakriti u svakom kutku naše psihe i vrebati priliku da prepadne dobrog u trenucima njegove slabosti ili nepripremljenosti.

Zli vuk također ima mnogo dobrih osobina: odlučnost, disciplinu, strpljenje, upornost, hrabrost, strateško razmišljanje i lukavost; osobine koje nedostaju dobrom vuku.

Hranjenje oba vuka omogućuje nam da iskoristimo najbolje od svakoga. Poboljšava našu najbolju verziju, identificira naše potrebe i trenira nas da živimo u emocionalnoj ravnoteži i harmoniji.

Sve je u ravnoteži, integraciji i transcendiranju. Nemojmo izgladnjivati svoje strahove ili ljutnju, uvijek ih je bolje osvijestiti, prihvatiti, razumjeti i transformirati.

Važno je otići izvan dobra i zla, izvan dualnosti, pronaći svoju bazu, mjesto stabilnosti, u polju bezuvjetne božanske ljubavi, u polju čiste svijesti. Zato je potrebno osvijestiti transpersonalne dijelove sebe i svakodnevno transcendirati kako bi naš um počeo projicirati našu dušu. Um je poput Mjeseca koji projicira svjetlost drugih planeta. Zato je važno povezati um s najvišim Ja, s našom dušom.

Razumijevanje dualnosti našeg postojanja ključno je za cjelovito iskustvo života. Kroz ovu prizmu dualnosti, učimo cijeniti svjetlost upravo zbog tame, toplinu zbog hladnoće, radost zbog tuge. Svaki aspekt naše stvarnosti ima svoj antipod koji nam pomaže da bolje shvatimo i cijenimo cjelinu iskustva.

Poznavanje i prihvaćanje vlastite dualnosti nudi put prema samospoznaji i unutarnjem miru. Kao što noć slijedi dan, tako i naši životi osciliraju između različitih stanja i emocija. Prihvaćanjem ove unutarnje igre suprotnosti, možemo bolje razumjeti kompleksnost ljudske prirode, uključujući i vlastitu. To nas vodi ka većoj empatiji prema drugima, jer prepoznajemo da svatko od nas nosi slične borbe unutar sebe.

Ravnoteža između ovih suprotstavljenih sila nije statična; ona je dinamičan proces koji zahtijeva stalnu svjesnost i prilagodbu. Nije riječ o postizanju savršenog stanja, već o kontinuiranom kretanju kroz različite aspekte našeg bića, učenju iz iskustva i prilagođavanju kako bi se održala unutarnja harmonija.

Osim toga, razumijevanje dualnosti omogućava nam da bolje razumijemo i cijenimo ljepotu i vrijednost života. Na primjer, svijest o prolaznosti može pojačati našu zahvalnost za trenutke sreće i radosti. Svaka tuga može povećati našu sposobnost za radost, svaki neuspjeh može ojačati našu odlučnost i otpornost.

Suočavanje s našim unutarnjim konfliktima i suprotnostima može biti izazovno, ali je neophodno za osobni rast i evoluciju. Svaka borba i svaki izazov predstavljaju priliku za učenje, razvoj i transformaciju. U tom procesu, važno je biti nježan prema sebi, prihvaćajući da savršenstvo nije cilj, već kontinuirano učenje i razvoj.

Svakodnevna praksa meditacije, introspekcije i samosvijesti može nam pomoći u navigaciji kroz ove unutarnje procese. Također, poticanje otvorenog dijaloga s drugima, dijeljenje iskustava i osjećaja, može obogatiti naše razumijevanje i dati nam nove perspektive.

Na kraju, priča o dva vuka unutar nas služi kao snažan podsjetnik da je naša stvarnost uvijek isprepletena suprotnostima. Prihvaćanjem i njegovanjem svih dijelova našeg bića, možemo postići unutarnji mir i harmoniju. U ovom neprekidnom plesu svjetla i tame, ljubavi i straha, radosti i tuge, leži prava ljepota i dubina ljudskog iskustva. Na nama je da svjesno biramo kako ćemo plesati kroz ovaj složeni, no prekrasan životni valcer.