Ljekoviti tango: Ples koji spaja tijelo i dušu

Tango je zagrljaj u kojem glazba struji kroz vas; komunikacija dvaju tijela bez riječi, s puno emocija. To je povezanost dviju duša, koja premošćuje glazbu i ples. U trenucima "prepuštenosti tangu" nestaju plesač, plesačica i glazba, ostaje samo tango.

Tradicionalni tango izvodi se bez zacrtanih koraka i uvježbane koreografije, to je ples u kojem žena biva vođena osjećajem muškarčeva tijela. Tango je mnogo više od glazbe ili plesa, to je strast koja u sebi nosi elemente nepoznatog i budi u nama impulsivne i emocionalne reakcije van dometa naše kontrole. Strast je to koja nadrasta sve zakone logike i energija koja upravlja svim ljubavnicima. Iz tog razloga, tango se godinama koristi kao terapija za buđenje (ili pojačavanje) seksualne energije među parovima. Međutim, tango je i izvrsna terapija za psihofizičko zdravlje.

Tangom do zdravlja!

Tango nije samo ples. To je jezik srca, terapija za dušu i put ka dubljem razumijevanju sebe i drugih. Ovaj čarobni ples, rođen na ulicama Buenos Airesa krajem 19. stoljeća, osvaja ljude širom svijeta svojom strastvenom glazbom i emotivnim pokretima. No, tango je više od estetskog užitka; on nudi terapijske benefite koji mogu poboljšati mentalno, emocionalno i fizičko zdravlje.

Fizička aktivnost

Tango je ples koji zahtijeva koncentraciju i fizički napor. Kroz ples, tijelo postaje jače i fleksibilnije. Redovno vježbanje tanga može poboljšati ravnotežu, koordinaciju i držanje. Ovo je posebno korisno za starije osobe, jer može smanjiti rizik od padova i ozljeda.

Emocionalna ekspresija

Tango omogućava plesačima da izraze emocije koje možda nisu u stanju verbalizirati. Plesni pokreti, u kombinaciji s glazbom, stvaraju sigurno okruženje u kojem se plesači mogu osloboditi stresa, tjeskobe i negativnih emocija. Ova emocionalna ekspresija može dovesti do dublje samosvijesti i emocionalnog iscjeljenja.

Socijalna povezanost

Jedan od najvažnijih aspekata tanga je povezanost s partnerom. Tango potiče duboku komunikaciju i povjerenje između plesača. Ova intimna povezanost može ojačati međuljudske odnose i smanjiti osjećaj usamljenosti. Za mnoge ljude, tango zajednica postaje izvor podrške i prijateljstva.

Mentalna stimulacija

Tango zahtijeva koncentraciju i mentalnu prisutnost. Plesači moraju pratiti glazbu, interpretirati pokrete partnera i koordinirati svoje pokrete u realnom vremenu. Ova mentalna stimulacija može poboljšati kognitivne funkcije i pomoći u borbi protiv demencije i drugih neurodegenerativnih bolesti.

U najvećoj neuropsihijatrijskoj bolnici u Buenos Airesu, Argentina, tango se koristi kao terapija za pomoć psihički oboljelim pacijentima i depresivnim ljudima koji se osjećaju usamljenima. "Držanje druge osobe u naručju je ono što tango čini posebnim, na taj način se stvara neka vrsta ljubavnog odnosa", kaže Silvina Perl, voditeljica tango radionica u toj bolnici.

Ona također navodi da nakon sat vremena plesanja tanga pacijentima nestaju halucinacije, jer im je pažnja zaokupljena izvedbom koraka. Ples ljudima omogućuje da zaborave na probleme, da budu u društvu i da se osjećaju potrebnima, jer se u tangu plesni partneri moraju oslanjati jedan na drugog, neophodni su jedan drugome, te zagrljaj i blizina koji se nameću kroz ples čine da se ljudi osjećaju bolje tijekom plesa i nakon njega.

U drugoj bolnici u istome gradu, voditelji projekta tango terapije kažu: “Kada starije osobe prestanu raditi, imaju problem viška vremena, tako da obično puno sjede. Kroz tango, oni se vraćaju aktivnom životu”.

Znanstvena potvrda

Američki znanstvenici sa Washingtonskog univerziteta proveli su ispitivanje kako 20 jednosatnih lekcija argentinskog tanga znatno poboljšava pokretljivost, ravnotežu i koordinaciju ljudi koji imaju Parkinsonovu bolest. Smatraju kako je tango djelotvorniji u odnosu na druge plesove ili tjelovježbe, jer zahtjeva staložene i odmjerene pokrete koji nisu u brzome ritmu te socijalni aspekt povezan sa plesom, uz tjelesni učinak, poboljšava kvalitetu življenja oboljelih osoba.

Tango terapija se u raznim ustanovama sve više koristi za liječenje i poboljšanje kvalitete življenja. Tango ples je jedinstveni lijek jer je prepun zagrljaja, zajedničke aktivnosti i stvara romantičnu povezanost, pa se koristi i kao pomoć mladim osobama da ostvare prvi kontakt, da se druže i zabavljaju.

Tango terapeuti izjavljuju: "Kada započne ples, svi se opustimo i službene podjele nestaju. Mi više nismo liječnici, medicinske sestre, psiholozi, glazbenici ili pacijenti. Mi smo samo tango plesači."

Ljekovitost argentinskog tanga prihvaćena je i od strane medicinskih stručnjaka diljem Europe, Sjeverne i Južne Amerike i Australije, koji tango terapiju koriste za liječenje stanja poput Alzheimerove i Parkinsonove bolesti, sociofobije, za bračne i seksualne terapije te protiv depresije.

"Tango vam, za razliku od nekih drugih plesova, nudi toliko različitih stilova koji pristaju svakom pacijentu," rekao je Martin Sotelano, predsjednik Internacionalne udruge za tango terapiju sa sjedištem u Walesu, UK.

Tango za Srčane Bolesnike

Na kardiološkom odjelu bolnice u Buenos Airesu tango terapija se provodi i kao dio rehabilitacije za srčane bolesnike. Kardiolog, dr. Alberto Marani kaže kako je plesanje argentinskog tanga put ka zdravijem srcu. Smatra da tango i milonga imaju iste koristi za koronarne arterije i srce kao i hodanje i trčanje. Također navodi kako su njegovi pacijenti, polaznici tanga, ili pretrpjeli srčani udar ili su imali operaciju srca odnosno ugradnju bajpasa. "Oni ne samo da od ovog plesa imaju medicinske koristi, već i uživaju u tom obliku fizikalne terapije. Svaki korak tanga ovdje znači korak ka boljem zdravlju, ka jačem i boljem srcu."

Povijest Tanga

Tango korijene vuče iz Španjolske ili Maroka, a nastao je u Južnoj Americi još u 18. stoljeću, kao kombinacija elemenata crnačkog plesa i španjolske melodike, a na njegov su razvoj utjecali španjolska contradanza, pasodoble i flamenco, kubanska habanera, crnački canyengue, candombe i glazba gauchosa (ruralna milonga).

Prema brojnim navodima, ime je posuđeno iz afro-kubanske riječi "tangana" ili "tambor", dok je značenje samog imena nejasno. Rodno mjesto tanga je na zapadnoj obali La Plate, u Buenos Airesu, zbog čega je i dobio naziv Argentinski tango.

Zbog svog erotičnog karaktera godinama je bio zabranjen, a Europu je počeo osvajati 1907. godine, prvo u Parizu, pa zatim u drugim gradovima i državama. 1920-ih godina Englezi su ga pretvorili u standardni ples, čije su karakteristike trzaji glavom i strastveni progresivni pokreti sa naglim zakašnjenjima.

Vrste Tanga

Tango svojim zaljubljenicima predstavlja i način življenja. On je neodvojiv od osjećaja i osjećaji su neodvojivi od tanga, zato ga se smatra plesom srca. U europskim gradovima tango scene okupljaju nebrojene ljubitelje ovog tradicionalnog plesa, a od hrvatskih gradova tu su Zagreb, Split i Rijeka, dok se tango festivali jednom godišnje održavaju i u Poreču.

Tajna njegove stopedeset godišnje tradicije i uspjeha leži u specifičnoj glazbi, neponovljivom plesu, doživljaju bliskosti među plesačima kroz usklađenost pokreta s glazbom. Tanguerosi (zaljubljenici u tango) ga smatraju plesom za cijeli život i vjerni su mu do kraja života. Onaj tko se jednom zaljubi u tango, više se nikada ne odljubi!

Za razliku od standardnog tanga, u argentinskom se ne primjenjuju striktna pravila i ponavljajuće sheme, već je pun neočekivanih varijacija, slobodne interpretacije i iznenađenja. Par koji ga pleše nikada ga ne može dva puta jednako otplesati. Ima dvije osnovne kategorije: (1) milongu (‘veseli’ ritmički tango) i (2) vals (argentinski valcer). Neki ga dijele i na tango kao društveni ples "Tango de salon" i show tango "Tango fantasia" ili "Tango escenario".

Tango Ovisnost

Ako ste se ikada upustili u strastvene ritmove tanga, znate koliko ovaj ples može postati neizostavan dio vašeg života. Prepoznajte jeste li postali pravi tango ovisnik kroz ove simptome koji pokazuju koliko je tango postao vaš način života:

Gore navedeni simptomi tango ovisnosti, inspirirani su tekstom na stranici o tango ovisnosti